Ja sam...

Ja sam samo pjesnik
samo anđel bez krila,
samo dijete koje je život prevario
i noć skriva tragove mojih stopa
jer Ja nisam stvarna...

Već odavno hodam sama
i nije mi žao, jer sam
snažnija nego drugi,
moje srce je moj zatvor,
a život vječno prokletstvo...

Nikad me nećete shvatiti
kao što me je ona shvatila,
sister ja te volim, ali znam
da ćeš iščeznuti sa noći,
al´ s tobom će ostati dio mene
koji će te uvijek čuvati....

˝Ti nisi normalna˝ - često viču zamnom.
Normalnost je relativna,
relativnost irelevantna,
a ja sam samo dio života...

Ime: Nikki
God: 15
Škola: Ekonomska

MSN:nicky55@net.hr










Slušam:
-Black Sabath
-Korn
-Slipknot
-Children Of Bodom
-S.O.A.D
-Lacuna Coil
-Nightwish
-Scorpions
-Disturbed
-Metallica
-Marlyn Manson
-Within Temptation
-Soulfly
-The 69 Eyes
-Deftones
-Evanescence
-Nirvana
-The Rasmus
-HIM
-Marcelo
-Megadeth


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Volim:
-More
-Dečke
-Crnu boju
-Tamu
-Glazbu
-Lorenu i Roka
-Lelu(my sister
my ponos)
-Svoje prijatelje
-Fast food
-Metal
-Poeziju
-Strane jezike
-Starke
-Crnu kosu
-Kožne narukvice
-Čitat knige
-Plave oči
-My hero
-I.D

Mrzim:

-Matematiku
-Asanovićku
-Fiziku
-Školu
-Neiskrenost
-Umišljenost
-Labeliranje
-Lošu poeziju
-Ljude bez svog mišljenja i stava
-Materijaliste
-Rastanke
-Primitivnost
-Ne toleranciju

NIKOLINA
NNasty
IInnocent
KKeen
OOdd
LLoving
IInfluential
NNormal
AArtistic
Get Your Own Name Acronym


Free Image Hosting at www.ImageShack.us




Pleas, dont´t let me go



You did it, you let me, why?



Mage, legenda



My sister, my ponos



Bivsi razred



Đuro(domski psihijatar)



Nikki i Doris



Lorena



Lorena



Roko



Zeky



Fani,Njiricka i Dora



Nikola




Paula



Bilo nam je hladno...



Da se zna otkud smo



Tko li je tek ovo??



To je nas drugi dom...



Ipak ce te nam falit



Što li je Antica htjela reci??



Ja i Zorana



Ja i Žeky



Ah...a nasa Roza



Slika dovoljno govori



Ja i Manuela



Kod nas sreci nema kraja








adopt your own virtual pet!



< srpanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


KomeNtari ..Visish/Nevidish

by UnDeRgRoUnD QuEeN =)


Image Hosted by ImageShack.us


...Ne bojim se ničeg na ovom svijetu
Osim ljudi, samo te oni mogu povrijediti
Tako da rane nikada ne zacjele...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...Ljudi čine pogreške - takav je život
No voljeti nikad nije pogrešno...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...Nebo se otvara svima onima koji vjeruju u budućnost
i u životu se bore,sljede svoje snove..

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...Utihnula je tuga,
Rat je završen...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...POŠTUJEM SVAKOG
AL SE NIKOGA NE BOJIM,
OSIM DRAGOG BOGA
JER JE RAZLOG ŠTO POSTOJIM...

Moje pjesme, moji snovi...

Ulice snova

Joše jedan put razočarana
Hoda blještavim ulicama snova,
Traži dugu na kišnom nebu,
Al´ne odustaje...

Pogledom probija prema svjetlosti
Bori se sa tamom oko nje,
Budi se u snu
I nastavlja noćnu moru
Zvana njen život...


Ja sam

Ja sam samo umjetnička duša,
ja crtam riječima
Ja sam samo leptir bez krila
Letim u svojim snovima,
Samo dijete koje je život prevario,
Jer ja,
Ja nisam stvarna...


Izgubljena

Pogledaj sada svoga anđela,
Kojeg si možda, nekad volio
Kojeg si nekad obasjavao
Malenim trackom svjetlosti
Koja mu je daval snagu.

To taj anđel više nije...

Nekad si sjedio
I satima ga gledao dok spava,
I dok se budio,
Dok je sneno trlao oči,
nešto se promjenilo.

Odjenuo je crni plašt
A oči mu više nisu sjajile,
Sjedio je sam na vrhu litice,
Brojeći dane
Izgubio se.

Zatvorio je oči pred svjetlosti,
Sada se boji i ne vjeruje
Jer to taj anđel,
Više nije.


VRATIT ĆU SE

Stvorila sam svoj svijet
U zaključenoj sobi,
Tu moj život pomalo tinja
Čak ponekad neko djete
Ukrade osmjeh s mojih usana.

Jednog dana
Vratit ću se u stvarnost
Puna želja, nadanja i vjere,
Vratit ću se jednom
Ali ne sada.


NE DIRAJTE MOG ANĐELA

Ne dirajte mog anđela
Njegovo srce je neokaljano,
Iz njegovih očiju
Život još uvijek sja.

Ne dirajte mog anđela
Probudit ću ga kad sve ovo prestane,
Kada zemljom bude vladala tišina,
A ljudi budu mukom pričali.


BIT ĆU SAMO TUŽNO SJEĆANJE

Što ako možda, nekad
Sjetiš se mene,
A ja više ne budem tu,
Što ako možda, nekad
Zaplačeš i izgovoriš moje ime,
A ja budem daleko...

Tek onda ćeš shvatiti
Težinu mojih stihova
Koje sam za tebe pisala
KOje su me zbog tebe boljele...

I u noći će ti možda
Biti hladno,
I sjetit ćeš se mojih
Toplih riječi,
Ali ja više neću biti tu
Da ti pjevam.

Bit ću samo prah
I samo sjećanje,
Na jednu curu plavih očiju
I cigare u njenoj ruci
Koja se još puši u njenoj sobi.


PUSTI JE

Zar ti nitko nije rekao
Ona više nije tu,
Zar te nitko nije probudio
Iz iluzije savršenstva?

Pusti je da ode
Polagano je probaj zaboraviti,
Pusti malo svjetlosti
U svoj tamni svijet,
Ne zatvaraj vrata srca
Svima oko sebe.

Znam da ne želiš kraj
Ali on mora jednom doći,
Sjaj iz tvojih očiju
Polagano bljedi
Zbog rijeke suza
U kojoj se utapaš.

Malena, probudi se
Neka vjetar promjene
Prođe kroz tvoj život,
Napokon počni živjeti.


PREMA PROPASTI

Poznati dodir
Probudio je sjećanje
Koje je spavalo
Na tankim staklićima srca.

...slika se ponovno vraća...

Samoća se uvlači pod kožu
Noć se budi,
A s njom
Stari strahovi.

...stihovi su potekli...

Mašta se razbila
U poznatom danu
Koji je spavao u sjećanje,
Negdje daleko.

...osmjeh se ugasnuo...

Suze su potekle
Za starim snovima,
Pratile su, od nekud, poznati put
Prema propasti.


SJENA ANĐELA

Sjećaš li me se
Da to sam ja,
Tvoj crni anđeo,
Onaj koji noći dolazi
A danju nestaje.

Ja više nisam djete
Suze ne teku,
Ožiljci me ne bole,
Ne, ja više ne osjećam.

Ulični poeta,
Mrak proždire moju sjenu
I skriva svaki poznati trag,
Nitko mi još nije vidio lice,
A ti si me zaboravila.


NOĆ

Noć prati slavnog borca istine
Pere tragove njegovih stopa,
Samo ona zna da je ubojica u pohodu
Mukom ga prati do cilja.

Noć tog borca treba
Da obrani svoju misteriju,
Da sakrije svoje tajne
Opet ga zove natrag.

Noć ne treba anđele
Ona treba borce,
Sa pogledom koji ubija
I skriva tragove ubijenih.


NEMA TE

Otišla si,
Teka sada sam to priznala
Svi osjećaji ostali su u zraku,
Tuga, bol, patnja su opet tu.

Jučer smo bile u parku,
Smijale se našim šalama,
Jučer smo bile u Roxya
A danas te više nema.

Moje srce još čeka autobus 21
No ti ne dolaziš,
Još uvijek te čekam na poznatom mjestu
Al´ ti se ne vraćaš.


POETE MRTVE DJEVOKE

Živjela je jednom
U snovima sanjara,
Djevojka crne kose
I očiju plavih poput neba.

Razočarana u svijet
Pretakala je tugu u stihove,
Čekala je bolji dan
Da se ponovno nasmije.

Dečko je došao
Pružio joj ruku da krenu zajedno,
Da polete prema zvjezdama
U bolji život.

Tužna je sudba njoj zapisala davno
Da nikada sretna biti neće,
Dečko je nestao sa zrakama sunca
I opet je bila sama.

Stajala je na visokoj litici,
I gledala u oblake,
Vidjela je njegovo lice
I koraknula naprijed.

Pala je u dubok ponor,
Nikoga nije bilo tu
Da pruži ruku samo izgubljenom djetetu
A sada je ona mrtva.


TEBI

Tebi koja vraća osmjeh na moje lice
Tebi koja uljepšavaš svaki moj dan,
Tebi koja obećaješ da ćeš uvijek biti tu
Poklanjam svoje srce.

Ako nas nekad i razdvoje
I ako postanemo stranci,
Zvjezde će ti pokazati put
Do moje kuće.

Naći ćemo se na pola puta
I opet se osmjehnuti kao nekada,
Nije grijeh otići
Grijeh je nikada se ne vratiti.

I ako te ikad bude strah krenuti naprijed,
Sjeti se da sam ja uvijek tu,
Čak i smrt ne može me natjerati
Da te napustim.


PRIJATELJI

Nadam se da se osjećaš bolje
Sada kada si me povrijedio,
Nadam se da nikad nećeš osjetit
Bol koju si mi nanio.
Ne bojim te se
I ti si samo čovjek,
Moj prijatelj,
Ili više nisi.
Kradeš moje osmjehe s lica
Spremaš ih u kutiju snova,
I ostavljaš me tužnu
Da plačem,sama.
Nikad ti nisam ništa značila,
Kažeš
A vidim ti suze u očima
Jer previše te poznajem.
I teško mi je kad te vidim
Kad se smiješ, a ja ne mogu
Jer moj osmjeh je zarobljen
U tvojim riječima
U hladnoci tvoga pogleda,
U našem prijateljstvu
Kojeg više nema.


NETKO KAO JA

Netko sličan meni
Netko tko piše pjesme
I smije se istim šalama.
Možda te mrzim
Jer vidiš kroz moje oči,
Jer čitaš moje misli,
No svakim danom gradim još kula
Gradim još zidova oko sebe
I jednog dana,
Za tebe ću postati zatvorena knjiga,
A onda ću te počet voljeti.


NEKAD SAM IMALA DOM

Ponekad sam ovo mjesto zvala domom
Osjećala spokoj i bol,
Utapala se u zidovima svoje sobe...

No sada je ovo zatvor,
Previše riječi među nama
A tako malo rečeno...

Divim ti se jer ne odustaješ,
Daješ cijelu sebe da bi meni pružila
Dom, al ja ovdje ne pripadam...
Više ne...


JUTARNJE CIGARE

Miris kave me opija,
Prva jutarnja cigareta za dobar dan
Poznata lica koja su uvijek topla...
Ja ovdje pripadam!
Ovo je moje društvo!
Rosna kap pada sa tvojih trepavica.
Vidljivo sam te povrijedila.
Druga jutarnja cigareta
Sa gorkim okusom u ustima.


PUSTI ME DA ŠUTIM

Ti kraljuješ mojim snovima,
Držiš uzice moga života
A toga nisi ni svijestan...

Šifra moga srca
Tvoje je ime,
Al to nitko ne zna
Čak ni ti sam...

Za tebe molim svaki dan
Da ti Bog podari sreću,
A ti to ni ne slutiš...

Iako smo postali stranci
Ja te stvaram kraj sebe,
Tvoje tijelo, tvoju kosu
Al ne mogu te opisati...

Ne sjećam te se više,
Sakrio si svoje lice
Svoj osmjeh,
Al ne možeš utišati suze...


TRAGOVI

večeras tražim samo stihove
tople riječi koje pružaju
utjehu i bol
da zaboravim, tebe
da vrisnem još jednom
i utihnem,
ali to ne mogu tražiti
jer pod zvijezdama
svi smo isti,
i ti patiš kao i ja
igraš se na ratištu srca
sklapaš oči,
kao i ja želiš samo kraj.
ti meni daješ krila
da poletim u novi dan
odletim u budućunost
al na ratištu moja krila
nestala su,
postala tron pobjede bola
i vjerujem da ćemo se
opet sresti
al to neće biti ovdje
već u nekom drugom,
boljem svijetu




Moje slikice:






































ponedjeljak, 21.07.2008.

Oprostajna pisma

Ovaj blog je izgubio svaki smisao, nemam vise potrebu da ovdje bilo sto napisem, nije potrebno uzalud trositi rijeci na neke stvari, dogadaje ili osjecaje...ako se jednom vratim, bit ce to zbog ciste navike da svratim na blog i napisem neku glupost, a nadam se da to necu htjet...pozdrav svima koji su citali moje postove i onima čije sam postove ja citala....



| CoMeNtIrAj (6) | PriNtAj | # |

srijeda, 25.06.2008.

...MaMa, RoDiLa Si DeBiLa...

Znaci, skola je zavrsila, a ja sam sveeee prosla...hehehe, hvala Bogu, sada mogu slobodno odmarati cijelo ljeto...Matematika je bila upitna sve do zadnjeg dana, i makar nitko nije vjerovao da cu ja uspjet ispravit 4 gradiva, ja sam ih ispravila...to nikki, MAAMA RODILA SI DEBILAAAAAA.....svi ostali predmeti su fenooomenalnoooo, kakvi su bili prvo polugodiste, sad su zuppppaaa....prosla sam sa 4, vrlo ponosna na samu sebe i na napredak sa polugodista...i na kraju krajeva, moram se potuzit da mi dom ipak malo nedostaje, svi prijatelji, zajebancija, odgajateljice koje i nisu takve rospije...to bi bilo sve od mene za jedno poduze vrijeme jer idem uzivati u ljetu...zelim vam svima dobri provod, puno decki/cura, kupanja, ako ste pali nesto da to sto prije ispravite...itd...
lav ju ol NIKKI



| CoMeNtIrAj (10) | PriNtAj | # |

petak, 06.06.2008.

...You smile, I just pass...

Naslov nema nikakve veze sa postom, al nea veze, to je napisala jedna pametna osoba i u ovom trenutku, ta mi rečenica puno znači...Nije da ima puno novosti kod mene, al kako dani do kraja škole odmiču, sve mi se više čini da ću past matematiku, al jbg...potrudit ću se...sve ostali predmeti su ok, više manje, moglo bi to biti i bolje, al za ovu godinu je dobro jer kako je bilo 1. polugodište ovo je fenooomenaaalnoooo....Dom...hmmm....recimo da sam se nakon dugog i teškog vremena priviknula na sve to...više manje, družim se sa svima, a puno mi je pomogla i odg. Marina, pokazala mi je da postoji ona svjetla strana doma, da nije uvijek sve dernjava, zapovjedi i učenje, već da postoje trenuci čiste zabave...Napokon, mogu reći da mi se život u domu svidio, kad se sprijateljiš sa odgajateljicama i drugim curama u domu, sve bude za 5555555555555.....I sada više ne znam što da pišem...a jbg....



| CoMeNtIrAj (9) | PriNtAj | # |

petak, 23.05.2008.

...Sometimes I run, Sometimes I hide...

Hmmm...promjenila sam se, na bolje ili na gore, to jos uvijek nisam zaključila...Nekako, otkad sam došla u novu sredinu, u svoj drugi dom, shvatila sam da moram neke stvari promjeniti...Ne mogu uvijek biti razmaženo derište koje krši svako zadano pravilo, ne mogu uvijek prkosit cijelom svijetu oko sebe, ne mogu trčati za nečim što se nikada neće ostvariti...Jednostavno sam malo ozbiljnija, malo odraslija i malo više ja...Većina mišljenja su ostala ista, nisam promjenila svoje stavove već sam ih nadopunila sa iskustvom protekle godine...I tako ja sjedim u svojoj sobi, razmišljam o tome koga su sve mogle zaboljeti moje promjene...Pa naravno, moje prijatelje, jer oni su najviše samnom...Ali svi moraju shvatit da sam ja još uvijek dijete, stvaram svoj karakter iz onog što proživim, učim na svojim i na tuđim pogreškama i malim koracima idem nekamo, na put koji mi je život postavio....A kada boli više od očekivanog, povučem se u svoj svijet, kao i uvijek do sada, sjedim i razmišljam...I nema toga što me može vratiti u stvarnost osim mene same....




...It's a damn cold night,
Tryin' to figure out this life,
Won't you take me by the hand,
Take me somewhere new...



| CoMeNtIrAj (13) | PriNtAj | # |

subota, 10.05.2008.

Život mi je škola, dom i birtija:)

Evo vam se sada malo javljam...nemam puno vremena jer veceras idem u DBK jer sutra u jutro, oko 5-6, putujemo za Umag(državna domijada)...Sve je u najboljem redu, škola ide, povećala sam 7 predmeta za 1 ocjenu neke i vise, u domu uzorno ponasanja(ne moram bježat jer nisam na crnoj listi, pa sam dosta mirnija), prijatelji dobro, ljubav nema jos uvijek nista, al bolje jer bih onda popustila u skoli...i tako vam to sve polako ide kod mene...do kraja skole ima jos nekih mjesec dana, uzivam u svakom danu tamo jer ipak ce mi faliti Lucinka(koga ja to lazemmad)...falit ce mi moje tjnice i njihove lude saleeee....ali ipak cu ja tu i tamo u grad s njima na kavu(misli se 2mjeseca od 3 koja imamo slobodno)...hehehe...i tako bez veze...nemam sto puno pisat jer se ne dogada puno toga...vecinu vremena provodim na kavama, citanju knjiga i ponekad me se moze vidjeti da ucim...hehehe...sada vec moram ic, moram se poc spremat....pozzzam vas sve....



| CoMeNtIrAj (6) | PriNtAj | # |

nedjelja, 27.04.2008.

...Uvijek Okružena S Toliko Ljudi, A Uvijek Tako Sama...

...Čudan je taj osjećaj, kada je toliko ljudi uvijek oko tebe, a ti se osjećaš tako usamljeno...čudno je to kad pomažeš svima, a sam sebi ne možeš pomoći, ne možeš sakriti sam sebe u naručju...Ponekad svi previše očekivaju od mene, da budem na 15 mjesta odjednom, da dobro ucim, da budem dobra prijateljica, kćer, cura, da budem neka vrsta njihovih anđela...al ja stalno posustajem...Pokušavajući spasiti i promijeniti svijet, samu sebe sam ugušila...Uvijek kad je vrijeme da se ja otvorim, ja od toga pobjegnem...I što na kraju imam? Slobodna sam kao ptica, imam ljude koji me vole, a ja njima nikad neću priznati da i ja njih volim, toliko puno dajem od sebe, a za uzvrat ne dobijem nikad ništa...I onda odletim...Odem u neki svoj zatvoreni svijet, sakrijem se u najmanju rupu, u mjesto gdje me nikad nitko ne traži...I samo sjedim, otvorenih očiju, al ne vidim...Ne vidim više ništa...Tražim neko poznato lice, al ga nema...Kad meni treba pomoć onda baš nikoga nema...Ni prijatelja, ni poznanika ni onih ljudi za koje sam dala noći da bi im dala riječ utjehe...I shvaćam da sam ja dosta komplicirana, da sam čudna, al to sam isto samo ja...Ona ista djevojka kao i onda kad se smije, a ovo na mom licu samo su suze, iste suze koje sam ja brisala sa vaših lica kad vam je bilo teško...No nema veze, nikad vam to ne uzimam za zlo...Al jednom će ponestati snage da dam iti jednu riječ, da pružim ijedan osmjeh i onda ću postati samo hodajući spomenik...



| CoMeNtIrAj (10) | PriNtAj | # |

četvrtak, 17.04.2008.

No Name

...I want to be remembered
As the girl who always smiled
The one who brighten up your day
Even if she couldn´t brighten up her own...



| CoMeNtIrAj (8) | PriNtAj | # |

petak, 04.04.2008.

BE HAPPY AND ENJOY CHILDHOOD

Oo....long time no seee....yeahnjaminjami
Zadnjih nekoliko dana sam previse zauzeta da pisem ista na blogu, ne mogu cak ni na miru
izac a da ne mislim sto moram sutra ucit...pocela je sankcija ispravljanja ocjena prije državne
domijade..smijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijeh
Tako da sam u ovih 5 dana ispravila sve sto sam mogla, jos mi je ostao hrvatski koji danas
ispravljam i daktilografija koju isto tako danas ispravljamj....headbangheadbang
Bit ce nesto od mene, kazu svi, al ja znam da se nakon domijade, opet vracam
na staro (NE) ucenje...tj. moram ucit jer je kraj godine, a sto se mora je tesko
al se mora (ILI CE TE STANKA UBIT AKO ROKNES NA GODINU)...
I tako vam ja provodim dane u domu...jos uvijek na crnoj listi...jos uvijek
(NE)idem u ucionicu ucit...cak smo dobili kompove gdje ja redovito ˝vježbam
daktilografiju˝...inače je to prijevod: ˝Nikki je na msnu i sluša mp3.˝
I tako, i dalje ljutim odgajateljice, svađam se sa njima i radim svakakva sranja
al mi to morajau tolerirat jer sam ja jedno malo razmaženo derište...
Kako je lijepo biti djete...nije te briga za nista...nemas muza djecu...racune,
zivis slobodan...i nemojte reci da je vama tesko, kada pogledate i vama
je lako kao i meni, samo ce te to skontat kad vec budete uhvatili četrdesetu....

BE HAPPY AND ENJOY CHILDHOODfinofinofinofino



| CoMeNtIrAj (15) | PriNtAj | # |

srijeda, 19.03.2008.

..Life is ouers we live it ouer way...

...I bili su sretni, uživali u svakom danu, svakom zajedničkom trenutku, poljupcu, zagrljaju...No vrijeme je pokazalo svoju lošu stranu...Diglo je ruke i ostavilo ih zarobljene u vlastitoj zamci, vlastitoj igri koju su svakodnevno igrali i priželjkivali da se nastavi...Ona je prestala osjećati...Suze joj nisu dolazile, nije dolazila ni ljubav koju je osjećala prema njemu...Nekad bio joj je sve, a sada je samo još jedna izbljedjela slika, još jedno mrtvo slovo na papiru...Pita se gdje je pogriješila, što je krivo napravila...No ne zna...Svaki put kad ga vidi srce je puno nečega, nečeg neobjašnjivog, trenutak njih zarobljenih u vremenu je podsjeća da ga je voljela...No sada više nema ničega...I opet je sama...U svom tužno bajkovitom svijetu, pretače tugu u stihove...Al njih više nema, nikad ih ni neće biti...

ps. Čekat ću te



| CoMeNtIrAj (15) | PriNtAj | # |

subota, 01.03.2008.

...Sail Away It´s Time To Leav...

Kao i sve ostale dane i danas smo bili u Tora(kafić pokraj Ekonomske škole gdje mi odsjedamo sve sate kad nas izbace ili kad imamo slobodno sto je jako rijetko), kao i uvijek tamo se okuplja stara(pušačka) ekipa. Onako, petak je, nas 4 skurcane jer smo imale 6 sati i bezveze pricamo nesto tako da ne sutimo, sjedimo i valjamo se jedna po drugoj. Bašić kao i vazda donese užasne kave koje ni ljudi u Sahari na samrti zbog dehidracije ne bi pili, no mi smo prisiljene jer smo previse ljene da prosecemo jos 200m i odemo do Time-a ili Ferraria, nema se para pa ja žicam po razredu 4kune jer mi je toliko falilo za kavu i tako bez veze. I onako dok ja ležim na Pauli, a Karmen me mazi po kosi nebi li zaspala jer me je glava uzasno bolila tako los osjecaj je prosao mojim tijelom. Cjela sam se najezila od te neke lose vibre oko nas, neam pojma koji kurac. U zadnje vrijeme dosta sranja oko mene, nije ni skola nesto dobro, a dom, o tome ne zelim ni pricat. I onda mi padne na pamet ta grozna misao...Sto ako opet sve ne bude u redu sa maminom bebom, sto ako opet budemo morali prolazit kroz sva ta sranja...I jos uvijek ja lezim na Pauli, one nesto pricaju, a ja samo buljim skroz negdje u prazno...Pitam se bili mogla opet proc kroz sve sto se dogada i koje bi to posljedice na meni ostavilo...Ali jednostavno ne mogu se pomirit s tim da oni nalazi koji trebaju doc sljedeci tjedan mogu imati 2 odgovora i pomalo me je strah...No onako, osvrnem se oko sebe, vratim se iz razmisljanja i jednostavno pregrizem sve to, nekako odbacim sve misli, kao da i nisu stvarne...I nastavim, pricam sa curama koje su superdobre i uvjek me trgnu iz mog razmisljanja usred nekog sata sa nekom salom ili zagrljajem...To bi bilo sve od mene i o ovom petku...Pozdrav mojoj seki LELI....



| CoMeNtIrAj (11) | PriNtAj | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.